Novi vicevi svakih sat vremena - vredi se vratiti:

Došao Mujo u Sarajevo na autobusku stanicu i pita automat kada ima bus za Zenicu. Automat mu odgovori:
• Mujo, autobus za Zenicu ide u 12.30 h.
Začudi se Mujo kako ga je ovaj prepoznao pa ode u WC i stavi periku, vrati se ponovo do automata i pita za bus za Zenicu. Automat mu odgovori:
• Mujo, autobus za Zenicu ide u 12.30 h.
E sad se Mujo ponovo iznenadi što ga je ovaj prepoznao pa se u WC-u preruši od glave do pete i ponovo dođe do automata i pita kad ima bus za Zenicu. Automat mu odgovori:
• Samo se ti zajebavaj, autobus za Zenicu ti je otišao u 12.30 h!


Dođe Mujo kući i pita Fatu:
• Fato, gde su deca?
• Na engleskom - kaže Fata.
A Mujo reče:
• Ok! Where are the children?


Četiri kolege razgovaraju u kafani...
• Moj sin je građevinar, ima firmu, dobro mu ide, kupio je sve što mu je potrebno i još pomaže drugima, jednom siromašnom prijatelju je besplatno izgradio kuću.
• Moj sin se bavi prodajom automobila, ima veliki salon, dobro mu ide, ima sve što mu je potrebno i takođe pomaže drugima. Eto, baš je ovih dana jednom siromašnom prijatelju poklonio novi Mercedes.
• Moj sin je broker na berzi, kupuje i prodaje akcije, dobro mu ide, ne zna šta će s parama, evo baš pre neki dan je jednom siromašnom prijatelju poklonio 50.000 dolara.
• Moj sin je homoseksualac i igra u jednom gej baru. Dobro mu ide, samo prošlog meseca je dobio kuću, Mercedes i 50.000 dolara...


Dobio jedan pandur na poklon vazu - kao "pandur meseca". Dok je nosio kući, on je okrenuo a da nije ni primetio. Stavlja on vazu pred ženu i kaže:
• Gledaj, ženo, šta ti je muž doneo!
A ona mu odgovara:
• Pa šta si mi doneo ovakvu, kad nema onu rupu. Gde bre da gurnem cveće? 'Ajde, sad lepo vrati ti to i traži drugu...
Ode pandur kod šefa i sav tužan mu kaže:
• Što ste mi, bre šefe, dali feleričnu vazu na poklon, žena zamalo da me linčuje. Ova uopšte nema onu rupu gde se gura cveće...
Uzme to šef da vidi, gleda - ne može da veruje:
• Stvarno nema rupu! - izjavi on oštro.
Onda je pogleda odozdo i zabezeknut uzviknu:
• Pa ona nema ni dno, jebote!


Pitali ciganina:
• Koliko vas živi u onoj maloj sobi?
• Nas osamnaest! - odgovori Ciga.
• Je li, pa kako ono sa seksom kad vas ima toliko?
• Pa znaš kako, kevi okačimo zvonce a onda karamo sve što ne zvoni...


Kaže učiteljica đacima:
• Ko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sede, niko ne ustaje. Posle dužeg vremena, ustaje Perica. Učiteljica sva zapanjena, ne može da veruje da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
• Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
• Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!


Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo s predumišljajem. Pita ga sudija:
• Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?
Optuženi:
• Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudija:
• To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
• Pa, dobro, cenjeni sude... da ispričam kako je bilo. Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica s dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
• Da, reče zena....to su Pirineji.
• Mislila si Pigmeji?
• Ne, Pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
• To je pigment.
• Ne... Pigment je bilo ono na čemu su stari Grci pisali.
• Pobogu, ženo, to je bio pergament.
• Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan deo nekog dela.
• Poštovani sude, verovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i čitao novine. Ubrzo dođe žena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i počne čitati deo nekog teksta:
• Dušo, gledaj: Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
• Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: »La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV«, a to znači da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
• Ne, reče ona - La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, la Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala ekstra časove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom.
• Mislila si na lektora?
• Ne, lektor je jedan grčki heroj.
• To je bio Hektor i bio je Trojanac.
• Ne, hektor je mera za površinu.
• Mera za površinu je hektar.
• Ne, hektar je božansko piće.
• Ženo, nektar je bozansko piće.
• Nije, to je reka u Nemačkoj.
• Reka u južnoj Nemačkoj zove se Nekar.
• Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar.
• U duetu, tako si valjda htela reći.
• Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.
• Poštovani sude, tada sam uzeo čekić i opalio je po glavi. Konačno je zaćutala.
Sudija:
• Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod Hektora.


Dolazi klinac u apoteku i razgovara sa prodavačicom:
• Teto, dajte mi kutiju sexanorme.
• Ne može, mališa, to nije za decu.
• Ali to nije za mene, deda mi je rekao da mu kupim...
• A, tako... Pa, dobro, evo ti. I reci dedi da pije jednu tabletu na sedam dana. Kad potroši, ti dođi opet.
Ide klinac kući i ponavlja:
• Jednu na sedam, jednu na sedam, jednu na sedam...
Stigne kući i kaže dedi:
• Deda, evo ti lek i teta je rekla da moraš da piješ sedam tableta na dan!
Posle sedam dana dolazi klinac opet u apoteku, kod iste prodavačice:
• Otkud ti tako brzo? Šta kaže deda? Je l' sad bolje?
• Pa... on jeste ali...
• Ali šta? Šta je bilo?
• Baba je umrla posle dva dana, mama i sestra su trudne, tata je poludeo i pobegao, mene boli guza, a Lesi se ne vraća kući...


PREDSEDNIK OPET NIJE BIO KOD KUĆE KADA NAM JE BIO NAJPOTREBNIJI
(grafit osvanuo u Beogradu nakon bombardovanja rezidencije od strane NATO-a).


Došao unuk-narkoman kod babe i pita:
• Baba, jesi li videla one moje tabletiće sa stola?
Tek će baba:
• Ma kakve tabletiće, jesi ti video one zmajeve u kuhinji?


Novi vicevi svakih sat vremena - Vicevi za Vaš sajt.